STIŽEŠ LI NA NEKI CILJ ILI SAMO TRČIŠ U KRUGOVIMA?
Veliko ozbiljno pitanje koje me muči kao ženu i čovjeka je kako ne biti osrednji ili možda bolje, kako prestati biti površan otupljen čovjek koji kao da je programiran da razmišlja u okvirima.
Možda bi ova prošla pandemija mogla pomoći da nas izbaci iz svojih uobičajenih obrazaca koji nas ne vode nikamo u životu ili karijeri.
Možda se varam ali imam osjećaj da se velika većina nas ljudi budi pregledavajući mobitele, zatim odlazimo na posao, pa provjeravamo opet mobitel, zatim reagiramo putem društvenih mreža, whats up poruka, mailova, pa opet ukrug, Na taj način zauzeti smo veliku većinu našeg vremena, a onda dođemo kući, pa opet provjeravamo sve to ispočetka dok obavljamo svoje svakodnevne radnje i odlazimo na spavanje. Neki dani čine nam se bolji, neki su da kažeš Isuse bože kakav je danas dan, ali na žalost, velika većina je negdje između tj osrednja.
Postavljam svima ali i sebi veliko pitanje.
Stižem li bilo gdje ili samo trčim ukrugovima?
Već sam u 50-tima, a neki od vas možda 30-tu ili 40-tu. Pitam se, gdje mi je vrijeme otišlo?
Prilično je lako živjeti u vlastitoj komfor zoni, oslobođeni odgovornosti života, ‘’žmireći ‘’na reakcije kada nam se ukaže neka prilika koju tu i tamo primijetimo ili sanjajući budni vlastiti san kako ćemo jednoga dana postići ono što nam je najvažnije.
Ono VELIKO pitanje je što napraviti da bi prekinuli taj ciklus?
1. Pojasnimo svoje prioritete.
Što želimo postići u sljedeće 3 godine? Kakvi će biti naši prihodi u sljedeće 3 godine, s obzirom na ovu trenutnu ekonomsku situacjiu te činjenici da radimo upravo ono što možemo ili znamo raditi. Postavimo sebi pitanje i ozbiljno odgovorimo: hoće li nas to što sada radimo dovesti do našeg cilja ili sna? Ako ne, onda zašto ne napravimo nešto drugačije?
Uporni ljudi osiguravaju da se njihovi postupci usklade s njihovim namjerama. Sada je baš idealno vrijeme za uspostavljanje novih poslovnih ili životnih ciljeva. Ovo je TO vrijeme. Ne samo jer je početak godine već zato jer je ovo početak transformacije i donošenje pravih životnih odluka.
Ako ne krenemo vrlo je vjerojatno da će se stvari uskoro pogoršati
2. Krenimo, plivajmo premasvjetioniku!
Kada plivamo (ili se borimo) u mračnom oceanu (baš kao i u ovom trenutku sadašnje situacije) .... trebamo plivati prema svjetioniku. Na žalost, mnogi od nas izgubili su svoj put, jednostavno samo reagirajući na valove i plimu. Svjetionik je tišina u oluji koja nas tjera u pravom smjeru.
No nije lako pronaći opet put. I to sami. Stoga ako ne znate na koji način, sve što trebate napraviti je OTVORITI se prema nekome tko to radi uspješno.
Netko tko bi te mogao voditi, i POKAZATI PUT.
Moj savjet bi bio;
Pronađite mentora.
ONA ILI ON JE SVJETIONIK KOJI NAM POKAZUJE PUT.
A mi svi samo trebamo biti otvoreni i pažljivo promatrati da ugledamo to SVIJETLO.